Maslinovo ulje

Masline su plodovi zimzelenog drveta Olea europaea L., koje raste u mediteranskom području (kod nas u Dalmaciji i Primorju). Prva su stabla maslina kultivirana još u prethistorijsko doba, 4000 godina prije Krista na području srednje Azije. Maslinova stabla zasađena su i na istočnome Mediteranu, gdje je proizvodnja maslinova ulja počela 2000 godina prije Krista.
Plodovi maslina imaju mesnato usplođe puno ulja, a iznutra sjemenke, u kojima također ima ulja, ali slabije kvalitete. Maslinovo ulje dobiva se postupkom mljevenja (gnječenja) i prešanja zrelih plodova masline. Kvalitetno ulje je tamnozeleno, prozirno i bez trpka okusa. Ulje se može aromatizirati začinima, grančicama začinskog bilja i agrumima, kao što su npr. anis, češnjak, ružmarin, menta, borovica, kopar i limun.

Energetska i nutritivna vrijednost

Maslinovo ulje karakterizira ugodna i jedinstvena aroma koja potječe od različitih sastojaka (vitamina E, fenola, hidrokarbona, sterola, aromatičnih tvari...) koji su prisutni u vrlo malim količinama. Najveći dio ulja (više od 95%) čine masne kiseline, od kojih je najzastupljenija mononezasićena oleinska kiselina (65–85%), zbog koje je maslinovo ulje najzdravije i ujedno najstabilnije (idealno za kulinarstvo).
Najcjenjenije je ekstra djevičansko ulje ili prvo maslinovo ulje, koje se dobiva prvim prešanjem sirovine. Ono sadrži najveći dio ekstraktivnih (aromatičnih) tvari i tamnozelene je boje. Kiselost ulja je (izraženo u oleinskoj kiselini) do 1%, što označava najkvalitetniji tip maslinova ulja.
Djevičansko maslinovo ulje dobiveno je na jednak način kao i ekstra djevičansko, ali ima manje nedostatke u aromi. Zbog slabije kvalitete maslina i lošijih klimatskih uvjeta kiselost ulja je do 2%.
Najslabije kvalitete je rafinirano maslinovo ulje, a dodatkom malih količina (ekstra) djevičanskog ulja poboljšava se aroma i boja. Kiselost tog ulja je do 5%.
Maslinovo ulje najvažniji je izvor masnoća mediteranske prehrane, koja obiluje biljnom hranom i umjerenim količinama namirnica životinjskog podrijetla. Mnogobrojne smjernice pravilne prehrane slične su mediteranskoj prehrani i predstavljaju preduvjet za zdravi način života.

Ljekovitost

Legende o ljekovitim svojstvima maslinova ulja sežu daleko u povijest, a prije desetak godina i znanstveno su potvrđene. Nezasićene masne kiseline, vitamin E, steroli i polifenoli smanjuju razinu kolesterola, rizik od ateroskleroze i nekih vrsta raka sprječavajući štetne procese poput oksidacije masti u organizmu. Nezasićene masne kiseline iz maslinova ulja djeluju tako da snižavaju LDL kolesterol, tzv. loši kolesterol koji može začepiti krvne žile, a ne utječu na količinu HDL, tzv. dobrog kolesterola koji čisti arterije.
Prisutnost vitamina E i drugih sastojaka, uz odličnu kompoziciju nezasićenih masnih kiselina, razlog je preporučivanja tog ulja kao glavnog izvora masti u svakodnevnoj prehrani. Neosporna je i njegova pozitivna uloga u prehrani kod dijabetesa, hipertenzije, sprječavanja nastanka žučnih kamenaca, čira na želucu i dvanaesniku, pretilosti i opstipacije. Dokazano je da se u žena koje svakodnevno konzumiraju maslinovo ulje smanjuje rizik od dobivanja raka dojke za 45%. Žličica tog ulja prije doručka terapeutski će djelovati na čir probavnih organa i pomoći u sprječavanju nastajanja žučnih kamenaca, a odavno je poznato i njegovo laksativno djelovanje.
Maslinovim uljem kao zaštitom od sunca već stoljećima se služe ribari, a posljednja istraživanja govore o njegovim ljekovitim svojstvima u slučaju opeklina od sunca.

Kupovanje i čuvanje

Maslinovo ulje kupujemo prema kvaliteti kao ekstra djevičansko, djevičansko i rafinirano maslinovo ulje. Na tržištu imamo ulje s raznim dodacima kao što su bosiljak, timijan, limunova korica, češnjak, ljutika, đumbir, ljuta papričica, korijandor, crni papar u zrnu, lovorov list, piment u zrnu, borovnica, ružmarin, pa čak i tartufi. Svaki od tih dodataka oplemenjuje posebnom aromom ovu najpoželjniju masnoću u ljudskoj prehrani.
Najbolje je ekstra djevičansko maslinovo ulje, što je jasno istaknuto na ambalaži (obično od tamnozelenog stakla i u količini od jedne litre i manje). Takvo je ulje zelenkasto zlatne boje, a kod nižih temperatura, odnosno u hladnjaku, jedan se dio masnih kiselina zgrušava. Takvo ulje kada otvorimo bocu brzo gubi na kvaliteti, ali ga možemo otvorenog čuvati na hladnom mjestu i do šest mjeseci.

Priprema jela s maslinovim uljem

Maslinovo ulje koristi se u pripremi gotovo svih grupa jela, pa čak i deserata. U hladnim jelima upotrebljava se kod ribljih, mesnih i povrtnih salata i namaza.
Prva su stabla maslina kultivirana još u prethistorijsko doba, 4000 godina prije Krista na području srednje Azije.Nezaobilazan je sastojak tijesta za pizze, pogače i kruh. Sastavni je dio raznih marinada i salatnih preljeva, a izvrsno se slaže sa sirevima kao što su mozzarella i feta, mirisnim začinskim biljem, rajčicom, patlidžanom, tikvicom, radičem, rikulom, lećom i dr.
U toplim jelima primjena mu je daleko kompeksnija, osobito u mediteranskoj kuhinji, od pečenja do završnog glaziranja prije posluživanja, bilo da se radi o ribi ili mesu. Nezamisliva je pečena riba u pećnici ili na gradelama bez dodatka par kapi maslinova ulja, kao i razne vrste tjestenina, rižota, juha, brodeta, ragua i drugih mesnih jela u umaku.
Čest je dodatak raznim tijestima za pripremu slastica, a sve je više prisutno u desertima s voćem.

http://www.restaurants-hr.com/novosti/80-maslinovo-ulje.html

Nedavno su goji bobice postale hit i u našim krajevima. Na portalu alternativa-za-vas.com još su jednom nahvalili ove 'crvene dijamante' tvrdeći da je riječ o najmoćnijim plodovima neke biljke. Zašto ih svi toliko hvale?

Goji bobica (Lycium barbarum) drvenasta je grmolika biljka koja daje visokoenergetski plod bobičasto-čokoladnog okusa. Raste na Himalajama, gdje se koristi već stoljećima i za prehrambene i za medicinske svrhe. U Engleskoj su goji bobice poznate od 18. stoljeća, a početkom 21. stoljeća njihova popularnost raste čak i kod nas. Rezultati medicinskih istraživanja potvrdili su njihov utjecaj za zdravlje. Na američkoj ljestvici ORAC, koja mjeri antioksidacijska svojstva hrane, goji su na samom vrhu. Naime, što je položaj na ljestvici viši, tim hrana ima veću sposobnost uništavanja slobodnih radikala koji narušavaju zdravlje i ubrzavaju proces starenja.

Bogatstvo nutrijenata

Čime to obiluju? Antioksidansima, aminokiselinama i esencijalnim masnim kiselinama, te zavidnim količinama vitamina C, željeza i mnogim drugim nutrijentima.

Goji bobice sadrže...

• 19 aminokiselina (od kojih je 8 esencijalnih)
• 21 mineral u tragovima, uključujući i antikancerogeni germanij
• više proteina nego cjelovito zrno pšenice (13%)
• više vitamina C od naranče
• kompleks vitamina B neophodan za pretvaranje hrane u energiju
• vitamin E (rijetko se nalazi u voću, uglavnom u sjemenkama i žitaricama)
• ciperon, koji koristi srcu i krvnom tlaku, a ublažava i ženske tegobe
• solavetivon, snažan antigljivični i antibakterijski spoj
• fizalin, aktivan spoj koji štiti od leukemije i hepatitisa B
• betain, koji se koristi da bi jetra proizvodila kolin, spoj koji smiruje nervozu, poboljšava pamćenje i štiti od masne jetre; betain također smanjuje rizik od infarkta i štiti DNK
• kompletan spektar antioksidanata karotenoida, uključujući i beta karoten (bolji izvor od mrkve) te zeaksantin (štiti oči); ovo čini goji bobice najbogatijim izvorom beta karotena od svih poznatih namirnica
• beta-sitosterol, antiupalni agens: beta-sitosterol se također koristi za snižavanje kolesterola, liječenje spolne nemoći i kod povećane prostate
• esencijalne masne kiseline, koje su potrebne za održavanje proizvodnje hormona, dobro funkcioniranje mozga i živčanog sustava.


Zbog bogatog sastava, ove čudesne bobice imaju zaista širok spektar djelovanja:

• jačaju imunološki sustav
• usporavaju proces starenja organizma
• sprečavaju nastanak leukemije i raka
• štite od bolesti srca i krvnih žila
• reguliraju rad mokraćnog sustava
• daju snagu i energiju
• djeluju antibakterijski i antiupalno
• poboljšavaju plodnost kod žena
• štite vid i popravljaju ten
• poboljšavaju cirkulaciju
• štite od dijabetesa
• poboljšavaju kvalitetu spermija

Da biste uživali u zdravstvenim dobrobitima goji bobica, potrebna je sasvim mala količina. Preporučena dnevna doza bobica je od 10 do 30 g.

Međutim, ne postoji gornja granica u konzumiranju goji bobica. Naprimjer, u kineskoj medicini uobičajeno se primjenjuje doza od 150 g svježih bobica dnevno.

Nažalost, kod nas nećete pronaći svježe goji bobice jer se one brzo kvare. Zato na tržištu postoji mnoštvo tvrtki koje prodaju sušene bobice ili sok od goji bobica. Dostupne su i u obliku nezaslađene pulpe.





Goji Bobice - Zdravlje s Himalaje U zadnjih nekoliko godina goji bobice su munjevito osvojile europsko i američko tržište. Stižu s Himalaje gdje za njih već znaju stoljećima te ih koriste i kao ...Vitamini - Super Goji bobice Goji bobica, himalajsko čudo roda Lycium barbarum, zasluženo nosi komercijalni naziv «crveni dijamant». Plodovi su narančasto-crvene ...Goji bobice - crveni dijamanti - Alternativa Forum oji bobice ili wolfberries , stižu sa Himalaja gdje ih koriste već stoljećima ne samo u mnogim receptima, nego i u medicini zbog njihovih. Tibetancima u ekstremnim vremenskim uvjetima su bile Goji bobice hrana i lijek, ... Plodovi Goji su duguljaste narančasto crvene sočne bobice, duljine od 1 do 2 ...SirovaHrana.com :: Forum • View topic - Goji (vučje) bobice Superhrana: goji bobice U Engleskoj su goji bobice postale poznate od 18. stoljeća gdje su se koristile u kuhinji i kao ukras.Sadnice goji bobica PRVA PLANTAŽA GOJI BOBICA U HRVATSKOJ Goji bobice Goji berry plodovi, himalajsko čudo roda Lycium barbarum, komercijalnog naziva ...

Zabrana biljnih lijekova tradicijske medicine

Društvo za ekologiju, turizam, održivi razvoj i tehnologiju Verus

Povodom EU direktive koja zabranjuje lijekove od bilja tradicijskih medicina zelena lista je 29.04.2011. održala tiskovnu konferenciju i izdala sljedeće:
Priopćenje za javnost
Dana 30.travnja 2011. stupa na snagu Direktiva 2004/24/EC kojom će u zemljama EU biti onemogućena prodaja lijekova tradicionalne medicine baziranih na ljekovitom bilju.
Direktiva ne zabranjuje potpunu prodaju spomenutih preparata već zabranjuje njihovu prodaju kao lijekova. Od sutra se, različiti vitamini i minerali dobiveni na tradicijski način ekstrakcijom iz bilja, mogu prodavati jedino kao hrana odnosno kao dodatak hrani (suplement) iako je opće poznato da iamju ljekovita svojstva. To znači da će za njihovu prodaju vrijediti odredbe "zloglasnog" Codex Alimentarius-a.
Codex Alimentarius je zakon o hrani koji je nastao na poticaj WTO-a uz podršku FAO-a i WHO-a (agencija UN-a za hranu i zdravlje). Codex je prihvatilo preko 120 zemalja svijeta među kojima i Hrvatska. Prvobitna namjera Codex Alimentarius-a je bila pozitivna – zaštita potrošača koji imaju pravo znati kakvu hranu kupuju i jedu. Codex propisuje i određene biološke i zdravsvene standarde koje proizvodi namjenjeni ljudskoj prehrani moraju zadovoljavati.
Tijekom zadnjih 15 godina Codex Alimentarius je mijenjan pod utjecajem multinacionalnih kompanija koje proizvode GMO hranu i lijekove. Godine 2001. na zahtjev njemačkog komiteta za hranu u Codex su unesene posebne odredbe za dodatke hrani (suplements), odnosno za proizvode koji sadrže vitamine i minerale.
Što to znači u praksi?
To zanči da, na primjer, popularan i svima poznat Uvin čaj za lječenje urinalnih i bubrežnih tegoba, ako se želi dalje prodavati kao lijek će morati osigurati certifikat na temelju dokazanih znanstvenih istraživanja koja traju 3 – 10 godina i čija je cijena oko 100.000 Eura.
Ako će se Uvin čaj prodavati kao hrana, onda će također trebati pribaviti određene certifikate o porijeklu – o certificiranom proizvođaču, o mjestu gdje je biljka rasla, da li je organska ili nije, koliki postotak minerala ili vitamina ima, koliki je postotak ostalih supstanci itd... Sve to moraju certificirati od ovlaštene institucije koje svoje usluge također naplaćuju. Svi podaci morat će bit istaknuti na propisanoj vrsti ambalaže. Drugim riječima, Uvin čaj više neće moći na tržnici prodavati travari koji su cijelo ljeto sakupljali medvjedak verući se po Velebitu.
Slična je situacija s masom drugih proizvoda koji se dobijaju manufakturnim načinom iz ljekovitog bilja a koji se u pojedinim regijama smatraju ljekovitima.
Primjena Direktive 2004/24/EC znači dovođenje u "jednaki" položaj velikih multinacionalnih farmaceutskih kompanija i malih manufakturnih proizvođača ljekova tradicionalne medicine. A svima je je na prvi pogled jasno da se radi o Davidu i Golijatu.
Istovremeno, Direktva oduzima potrošačima (pacjentima) pravo na alternativno liječenje. Lijek je jedino ono što proizvodi Bayer, Barr, Glaxosmith-Cline i njima slični, iako su njihovi lijekovi dobiveni sintetskim putem iz pretežno anorganskih spojeva a period testiranja od 10-tak godina ni približno nije dovoljan da se izbjegnu mnogobrojne nuspojave.
Pošto je Hrvatska već odavno uvrstila Codex Alimentarius u svoju pravnu legislativu, za očekivati je da će vrlo brzo donijeti propis u skladu s Direktivom 2004/24/EC.
Prema nekim izvorima taj propis je već napravljen i samo je pitanje dana kad će biti stavljen na dnevni red Sabora za donošenje po hitnoj proceduri.
Direktiva je u EU Palamentu donesena prije 7 godina i proizvođači biljnih ljekovitih pripravaka su dovoljno upoznati s njenim sadržajem jer su imali period prilagođavanja.
Hrvatskim građanima i proizvođačima je to uskračeno i oni će se naći tako reći preko noći na brisanom prostoru zabrana i kazni kao žrtve primjene EU Direktive.
Postavljamo pitanje: zašto naša Vlada toliko ignorira svoje građane te ne nalazi za shodno ni da ih upozna s određenim potezima? Čak ni kad od toga ovise tako važne stvari kao što su zdravlje i egzistencija.
Nije nikakvo čudo da se među građanima nakupilo tako veliko nezadovoljstvo prema ulasku u EU. Takvim odnosom Vlade protivnici ulaska u EU će samo povećavati.

Za Zelenu listu:

Vlasta Toth, supredsjednica

disabled selling drugs based on traditional medicine, medicinal herbs

Bezbariérový prodej léků na základě tradiční medicíny, léčivé byliny

fogyatékkal értékesítési kábítószer alapuló hagyományos orvoslás, gyógynövények

Behinderte Verkauf von Drogen auf der Grundlage der traditionellen Medizin, Heilkräuter

disabili vendere farmaci a base di medicina tradizionale, erbe medicinali

تعطيل بيع المخدرات القائم على الطب التقليدي والأعشاب الطبية

Hrana koju ne treba jesti

Zdrava prehrana znači jesti povrće, voće i meso koje je uzgojeno i pripremljeno bez ili uz tek minimalnu preradu. U pravilu, što je veće uplitanje čovjeka, to je upitnija kvaliteta hrane. Koju hranu izbjegavate? To je pitanje postavljeno u anketi portala Prevention, a anketirani stručnjaci izdvojili su ono što nikad ne bi stavili u usta. Niz odgovora donio je i popis namirnica koje biste mogli izbjegavati.

1. Rajčice iz konzerve
Dr. Fredrick Vom Saal, endokrinolog na američkom Sveučilištu Missouri, proučavao je bisphenol-A.

'Unutrašnjost konzervi sadrži bisphenol-A, sintetički estrogen koji se povezuje s oštećenjem kromosoma i nizom bolesti, uključujući i one reproduktivne, srčane te pretilost. Što je još gore, kiseli sadržaj rajčica povećava curenje BPA u hranu. Konzervama rajčica se ni ne približavam.'

Rješenje
Kupujte rajčice u staklenoj ambalaži.

2. Stoka hranjena kukuruzom
Najviše otrova pojedemo u jabuci i celeru 'Stoka u prirodi jede travu, a ne žitarice. No, poljoprivrednici ih danas hrane kukuruzom i sojom jer tako brže napreduju. Rezultat je meso siromašno hranjivim sastojcima. Meso stoke koja se hrani na pašnjacima ima više beta-karotena, vitamina E, omega-3 kiselina, linolenske kiseline (CLA), kalcija, magnezija, kalija, a manje omega-6, koje izazivaju upale i manje zasićenih masti, koje se povezuje sa srčanim bolestima', kaže Joel Salatin, farmer i autor knjiga o održivoj poljoprivredi.

Rješenje
Kupujte meso životinja s pašnjaka ili kupujte od seljaka koje poznajete.

3. Kokice iz mikrovalne
'Kemikalije, primjerice perfluorooktanoična kiselina (PFOA), u unutrašnjosti vrećica uzrokuju neplodnost, rak gušterače, jetara i testisa. Priprema u mikrovalnoj uzrokuje isparavanje ovih kemikalija koje se talože na kokicama. Ove kemikalije ostaju u tijelu i s vremenom se nakupljaju. Proizvođači kokica pristali su smanjiti razinu ove kemikalije do 2015. godine', kaže dr. Olga Naidenko, znanstvenica Environmental Working Groupa.

Rješenje:
Napravite kokice u posudi na ulju.

4. Neorganski krumpir
Jeffrey Moyer, predsjednik National Organic Standards Boarda, razjašnjava problem s krumpirima.

'Korjenasto povrće apsorbira herbicide, pesticide i fungicide iz tla. U slučaju krumpira problem su veće količine fungicida kojim se tretira dok raste, te herbicidi prije vađenja. Na koncu ih tretiraju kemijskim sredstvima kako ne bi klijali u trgovinama.

Rješenje:
Pranje neće pomoći. Kupujte organski uzgojeni krumpir od seljaka.

5. Uzgojeni losos
Lososi u prirodi nisu nagurani u bazenima niti ih hrane sojom ili prerađenim pilećim perjem.

'Uzgojeni losos ima manje vitamina D i veću razinu kancerogenih tvari, antibiotika, pa čak i pesticida, kao što je dioksin i DDT. Najkontaminiranija je u sjevernoj Europi. Bezopasna je samo ako je jedete jednom u pet mjeseci. Dakle, tako je loša', kaže dr. David Carpenter iz Institute for Health and the Environment at the University at Albanydr, čija je studija o razini otrova u ribama, objavljena u Scienceu 2004., pobudila zanimanje javnosti.

Rješenje:
Ukoliko niste sigurni da se radi o lososu ulovljenom u divljini Aljaske, ne jedite ga. Na Atlantiku ih više ne love, samo uzgajaju. Kupujte domaću ulovljenu ribu.

6. Mlijeko proizvedeno uz pomoć hormona
'Mljekari kravama daju hormon rasta (rBGH ili rBST) kako bi potaknuli veću proizvodnju mlijeka. No, ovi hormoni povećavaju rizik od infekcije vimena, pa čak i pojave gnoja u mlijeku. Povisuje se i inzulinu sličan faktor rasta (IGF-1) u mlijeku. Sumnja se da kod ljudi veća razina IGF-1 pridonosi većem riziku od pojave raka dojki, prostate i crijeva', kaže Rick North, Campaign for Safe Food at the Oregon Physicians for Social Responsibility.

Rješenje:
Kupujte organski uzgojeno mlijeko.

7. Jabuke
'Jabuke su često špricane pesticidima. Više od većine jesenskih plodova. Proizvođači tvrde da su razine kemikalija neškodljive. No, treba imati na umu da poljoprivrednici imaju veći rizik od pojave raka nego većina ljudi drugih zanimanja', kaže Mark Kastel, jedan od direktora Cornucopia Institutea, organizacije koja podržava organsku poljoprivredu.

Rješenje:
Imate li vrt posadite jabuku. Nemate li ga kupujte od proizvođača organskih jabuka. Ili ih barem dobro operite.

Svjetlost kao hrana

Svijetlost je osnovni sastojak iz kojeg potiče sav život, razvija se i ispunjava se energijom. Svijetlost i zdravlje su nerazdvojivi. Osobnim ponašanjem uspjeli smo se odvojiti od izvora svijetlosti koristeći fluorescentnu rasvjetu, životom u zatvorenom prostoru, naočalama, kontaktnim lećama, sunčanim naočalama, losionima za tamnjenje kože, jedući meso, hraneći se prerađenom hranom i kuhanim povrćem, mnogi od nas pate od kroničnog nedostatka svjetlosti. Kao i neuhranjenost nedostatak svjetlosti nam uskraćuje potrebni nivo hranidbenih tvari i ritmičko stimuliranje bitno za život potpuno zdravog bića.

Nobelovac Laureate Dr.Szent-Gyorgi opisao je osnovni životni proces kao mali strujni tok poslat nam od sunčeve svjetlosti. Bez svjetlosti nema zdravlja. Ovaj iskaz je ključ u razumijevanju značaja svježe biljne hrane i drugih načina za unošenje svijetla u naš organizam. Mi smo ljudske fotoćelije sa sunčevom svijetlosti kao osnovnom biološkom hranjivom tvari.

Dr.Szent-Gyorgi govoreći o toku sunčeve svijetlosti koje Sunce isijava prema nama, zapravo govori o visoko nabijenim elektronima koji sudjeluju u prenošenju sunčeve energije u našu submolekularni uzorak bez mijenjanja naše molekularne strukture. Model kvantne fizike počinje prihvaćati (ozakoniti) naš više intuitivan model vegetarijanske hrane kao kondenzirane sunčeve svjetlosti koju unosimo u naš ljudski organizam jedući biljnu hranu. Kada je energija zemaljske vegetacije indirektno unesena u naš organizam konzumiranjem mesne hrane, veći dio bio-elktričnih vibracije energetskog uzorka je uništeno. Energija sunčeve svjetlosti je također uništena u vegetarijanskoj hrani koju kuhamo ili prerađujemo.

Uzbuđujući proboj za mene bila je konceptualna sinteza kako hranom unosimo energiju fotona sunčeve svjetlosti u naše tijelo i kako ga ono koristi. Aludirao sam na taj koncept kada sam govorio o istraživanju dr. Hans Eppinger koji je pronašao da su sve stanice u osnovi baterije koje su pune kada je čovjek zdrav. Kada je čovjek bolestan, baterije se isprazne i jedva funkcioniraju. Značajno otkriće je da samo nekuhana hrana ima mogućnost povećati naboj stanice kao baterije.

Slijedeći korak u razumijevanju metabolizma stanice kao baterije

Pozitivan naboj se energetski hrani kisikom. Negativni naboj se hrani energijom elektrona i fotona ispunjenih sunčevom svjetlošću i skupljeni u vegetarijanskoj hrani. Ova elektronima ispunjena hrana otpušta energiju elektrona kroz Cytochrome oxidddase sistem.Cytochrome oxidant sistem djeluje kao transformator koji energiju elektrona pretvara u ATP. ATP je osnovno energetsko spremište molekule bioloških sistema. Biokemijsko otpuštanje energije ATP je gorivo za sve energetski zahtjevne procese na molekularnom nivou u našem biološkom sistemu.

Elektroni su u biti provučeni kisikom kroz cytochrome oxidant sistem na pozitivan pol stanične baterije. Više kisika u sistemu stvara jače privlačenje. Vježbe disanja, konzumiranje hrane bogate kisikom i život u nezagađenom okruženju bogatog kisikom povećava ispunjavanje naše potrebe za kisikom. Ključ razumijevanja je cytochrome oxidant sistem postoji u svakoj stanici i zahtjeva energiju elektrona da bi funkcionirao. Ta energija elektrona dolazi od biljne hrane koju konzumiramo svježu. Kada je hrana prokuhana osnovna harmonična rezonancija uzorka žive energije elektrona u svježoj hrani djelomično je uništena. Kada jednom razumijemo ovu naučno dokazanu činjenicu logičan slijed je da ćemo konzumirati hranu bogatu elektronima kao voće, povrće, orašaste plodove i sjemenke te proklijala ili namočena zrna.

Dr Johanna Budwig iz Njemačke nosioca diplome iz fizike, farmacije, biokemije i medicine i jedan je od prvih istraživača koje je kombinirao dubinu znanja kvantne mehanike i fizike sa sveobuhvatnim znanjem ljudske biokemije i fiziologije. Ona je zaključila, ne samo da živa hrana bogata elektronima djeluje kao donator snažnih elektrona nego elektronima bogata hrana djeluje kao sunčano rezonantno polje u tijelu koje privlači, sprema i povezuje sunčevu energiju u našem tijelu. Ona tvrdi da su fotoni sunčeve svjetlosti privučeni vibracijom suncu sličnim elektronima u našem biološkom sistemu, osobitu u duplo povezanom elektronskom oblaku pronađenom u našim lipidima. Ti suncu slični elektroni poznati su pod nazivom pi-elektroni. Taj pi-elektronski sistem unutar molekularne strukture ima sposobnost privlačenja i aktiviranja sunčanih fotona.

Ona misli da energija dovedena tim sunčevim fotonima djeluje kao "nati-entropy faktor". Prevedeno terminologijom biologije, entropy znači starenje. Anti-entropy je identično sa obrnutim procesom starenja. Iz točke gledanja kvantne fizike fotoni nikada ne stare; oni imaju brzinu vremena. Sunčani fotoni pronose visoki nivo naloga (anti-entropy energija) u pi-elektrone našeg biološkog sistema. Što više svjetlosti skupljamo u našem sistemu, to više obnavljamo zdravlje i unosimo energiju koja zaustavlja starenje našeg ljudskog organizma.

Zbog toga, ljudi koji jedu rafiniranu, kuhanu i visoko prerađenu hranu smanjuju količinu sunčanih elektrona koji energiziraju sistem i količinu visoko sunčanih elektrona koji stvaraju visoko elektronsko solarno rezonantno polje. Zahvaljujući Dr. Budwig, obrađena hrana može čak djelovati kao izolator zdravom pritjecanju elektriciteta. Što smo više sposobni apsorbirati sunčeve elektrone, više smo sposobni reagirati, privlačiti i upijati sunčeve elektrone u direktnoj rezonanciji sa suncem, drugim sunčevim sistemima i čak drugim galaksijama. Što smo više u mogućnosti upijati sunčeve elektrone u dublje nivoe kože, manje su mogućnosti za dobivanje sunčanih opeklina i teoretski manje karcinoma kože.

Možda dvije namirnice najbogatije sunčevim elektronima i namirnice koje imaju sposobnost apsorpcije sučevih elektrona su mikroalge spirulina, i AFA dodaje dr. Peter Naydenov, i laneno sjeme u različitim oblicima, uključujući i laneno ulje. Dr. Budwig je izvijestio o slučajevima općeg ozdravljenja i čak karcinoma koji se povukao nakon upotrebe velike količine lanenog ulja koje je povećalo količinu energije elektrona u sistemu i time stvorilo dovoljno raspoložive energije za izlječenje sistema.

Kako spirulina i AFA rastu na visokim nadmorskim visinama i toplim predjelima, imaju povećan beta-karoten i druge karotenoide, sisteme enzima i drugih bioloških sastojaka za bolje apsorbiranje pojačane sunčane i kozmičke radijacije. Otkrio sam da uzimajući spirulinu i trljajući se proizvodom Phycotene Cream (proizveden od Dr. Christopher Hills iz Light Force) ja i moji suradnici i dobrovoljci nismo imali problema sa sunčanim opeklinama radeći duge sate pod užarenim nebom u Tree of Life Rejuvenation Center u Patagoniji, Arizona.

Druga su istraživanja pokazala da su spirulina i Phycotene Cream bili uspješni u obnavljanju stanica squamous karcinoma kože i rješavanju pre-cancer squamous cell carcinoma. Druga su istraživanja pokazala da su tri četvrtine ljudi hipersenzitivnih na sunčanu svjetlost (pate od erythropoetic protoporphinaria) bili u mogućnosti povećati vrijeme izlaganja suncu. Tri četvrtine onih koji su poboljšali svoju prilagodbu mogli su se izložiti suncu četiri puta duže. Za one koji razumiju da smo mi ljudske fotoćelije koje često pate od nedostatka svjetlosti, ovo je izuzetno uzbudljiv pronalazak.

Dr. Budwig je također pronašla da kada kombiniramo laneno ulje sa visoko vrijednim bjelančevinama, tri duplo obmotani elektronski oblaci prisutni u svježem lanenom ulji i proteinima, stvaraju bi polarnu mrežu kondenzatora koji čak bolje apsorbiraju, spremaju i prenose razmjenu sunčevih elektrona i pojačavaju sunčevu rezonanciju. Ona često upotrebljava neke vrste ovčjeg sira kao visoko proteinsku hranu za kombinaciju sa lanenim uljem. Kao vegetarijanac koji ne koristi mliječne proizvode , otkrio sam da je pčelinji polen i spirulina savršena visoko proteinska koncentrirana hrana za kombinaciju sa lanenim uljem.

Prema saznanjima moderne fizike i kvantne biologije, po Dr. Budwig, ne postoji druga živa stvar u prirodi koja više akumulira sunčeve elektrone od ljudskog bića. Izgleda da su ljudi osobito povezani sa sunčanom svjetlosti. Sa istom rezonancijom sunčanih elektrona, naša povezanost sa zvijezdama je povećana našom sposobnošću da prihvatimo poklon njihove svjetlosne energije i biokemijski ju preradimo. Svjetlost je naša pupčana vrpca sa svemirom.

Naša sposobnost da se ispunimo sunčevom kozmičkom energijom ovisi o jedenju hrane koja sadrži visokosunčane elektrone koji su u rezonanciji i privlače sunčeve i kozmičke zrake. Naše zdravlje i svjesnost ovise o našoj sposobnosti da privlačimo, spremamo i dovodimo energiju elektrona koja je bitna za energiziranje i reguliranje svih životnih sila. Što je veće spremište svjetlosne energije to je veća snaga našeg ukupnog elektromagnetskog polja, i posljedično više je energije slobodno za liječenje i održavanje optimalnog zdravlja.

Snažno sunčevo rezonantno polje najavljuje evoluciju čovječanstva u dosezanju punog kapaciteta kao ljudskog "sunčanog bića". Svjetlost podržava evoluciju, a nedostatak fotona u našem tijelu sprečava je. Svjetlost i svjesnost su međusobno povezani. Vraćajući se u nazad do prošlog stoljeća, Rudolf Steiner, osnivač Waldorf Schools, Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva mislio je da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla. Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo. Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane".

dr. Gabriel Cousens

Merry Christmas and Happy New Year

Druidi i Imela

Skrivena u senci gustih suma,svestenicka kasta druida predstavlja jedan od stubova keltske civilizacije.Posednici znanja,oni nisu dopustili da se sazna gotovo ni jedna tajna njihovog ucenja.

Ovlascen od strane senata,Cezar je bio spreman da osvoji Galiju.U pripovesti koju ce napisati o tom dogadjaju,on pominje postojanje druida-svestenicke kaste koja ga zanima zato sto se toliko razlikuje od obrazaca rimskog sveta.Takodje izvestava da se druidi "bave svime sto je vezano za religiju,predvode javna i privatna prinosenja zrtve i uredjuju ispunjenje verskih duznosti.Oni se posvecuju brojnim domisljanjima o zvezdama i njihovom kretanju,o velicini sveta i Zemlje,o prirodi stvari,o moci bogova i njihovim delokruzima".Uz to on dodaje da druidi svake godine odrzavaju skupove na svetom mestu,u zemlji Karnuta,na podrucju Orleana.

Tajno i sveto

Uz Cezarevo svedocanstvo postoji jos izvestan broj antickih izvora koji potvrdjuju inicijacijski i tajni karakter druidskog ucenja.Tako Pomponije Mela primecuje,u prvom veku nase ere,da druidi u tajnosti "poucavaju mnogim stvarima najplemenitije u svom narodu,sa kojima se sastaju dvadeset godina bilo u pecinama,bilo u zabacenim sumama".Medju obrazovnim disciplinama bile su astronomija,koja sluzi za utvrdjivanje kalendara,fiziologija,koja obuhvata medicinska znanja i naravno teologija.Ta duga obuka je neophodna za obrazovanje potpunih ljudi,a izraz "druid" - koji znaci "vrlo ucen" - ilustruje cinjenicu da su njihovi predstavnici bili reseni da ispune temeljne zadatke u okviru keltskog drustva organizovanog oko svetih tajni.

Bardi,vati i druidi

Svedocanstva insistiraju na strogo organizovanom vidu svestenicke klase druida,prepoznatljivih po svojim belim odorama.Postojale su tri vrste svestenika: bardi,vati i na kraju druidi u pravom smislu reci,koji predstavljaju vrh te hijerrarhije.Bardi su posednici mnogostranog oralnog znanja,zahvaljujuci kome vladaju mnogim umecima:istorijom,genealogijom,deklamovanjem legendi,muzikom,ali takodje i prakticnim znanjima kao sto su medicina,arhitektura,diplomatija pa cak i pravo.Vati su upuceni u proricanje i medicinu.Za razliku od bardova,oni su vladali pisanjem i umeli su da citaju znakove iz prirode.Za njih se govorilo da su u stanju da ustanove od cega neki covek boluje po dimu iz njegovog dimnjaka.Sto se tice onih koje su nekad nazivali "druidi teolozi",oni su delovali na najvisem nivou.Naime,osim verskih ili kulturnih funkcija,druidi su odrzavali tesne veze sa vlastima:keltsko drustvo je smatralo da su kralju vlast poverili bogovi,uz blagoslov,nadzor i savet druida.Mnogo vekova kasnije,price o okruglom stolu ce prenositi odjek te prakse:upravo je Merlin taj koji bira i obrazuje mladog Artura,buduceg kralja Engleske.

Merlin,casni naslednik druida.Robert de Boron ga predstavlja kao sina device koju je prevario necastivi,a koji odlucuje da stavi svoje izuzetne sposobnosti u sluzbu Boga.

Druidi i imela

Branje imele je imalo pvorazrednu ulogu kod druida,strucnjaka za biljnu magiju.Plinije nam je o tome ostavio najstarije svedocanstvo."Druidi nemaju nista svetije od imele i drveta na kome raste,pod uslovom da je to hrast luznjak.Cinjenica da oni misle da je sve sto raste na tim hrastovima nebeskog porekla i da je to znak da je drvo odabrao sam bog.Imela se retko pronalazila u tim uslovima,pa bi kada bi se pronasla,brala za vreme velikog verskog obreda,sedmog dana Meseca.Taj dan se bira zato sto mesec tada vec ima znatnu snagu,iako nije usred svog hoda.Druidi imelu nazivaju imenom koje znaci "onaj koji leci sve".Posto su pripremili obrednu zrtvu i gozbu pod drvetom,dovode dva bela bika ciji su rogovi vezani.Odeven u belu odoru svestenik se penje na drvo,sece zlatnim srpom imelu koja se skuplja u belo platno.Onda kolju zrtvene zivotinje moleci boga da ucini zrtvu korisnom za one zbog kojih se prinosi.Oni veruju da uzimanje napitaka spravljenih sa imelom daje plodnost jalovim zivotinjama i predstavlja lek protiv svih otrova".

Zrtve prinesene bogovima

Kelti misle da prinosenje zrtava bogovima omogucuje da se stisa njihov gnev i stekne njihova zastita.Prema tome da li se odnose na klasu svestenika,ratnika ili delatnika - seljaka i zanatlija - te zrtve su razlicite.One nece biti krvave u prvom slucaju:krvave su u drugom,a biljne ili tecne (zalivanje groba ili oltara vinom ili drugom tecnoscu) u nekom trecem.Mnogi su osudjivali zrtvovanje ljudi.Geograf Strabon pripoveda da su Gali imali obicaj da udare osudjenika macem kako bi druidi,posmatrajuci grceve umiruceg,mogli da predskazu buducnost.Mada je takve cinove arheologija potvrdila,oni su ipak bili retki.
Irske pripovesti saopstavaju da su najmocniji druidi mogli da upravljaju elementima.U svakom slucaju,sigurno je da su oni predvodili velike verske svetkovine keltskog kalendara,medju kojima i Samen,koji se slavio prvog dana keltske godine(1.novebra).Ova svetkovina je kasnije hristijanizovana u praznik Svih svetih,ali nije iscezao ni njen izvorni vid,jer Noc vestica,dospela u Sjedinjene Drzave posredstvom irkse emigracije,cuva danas secanje na nju.

Od Pitagore do megalita

Cezarovo svedocenje je presudno.Po njemu,druidi uce da "duse ne umiru,vec posle smrti prelaze iz jednog tela u drugo;cini se da im je veoma svojstveno da izazivaju hrabrost potiskivajuci strah od smrti".Zbog tog verovanja u seobu dusa-metempsihozu-izvesni autori su ih poredili sa pitagorejcima,utoliko vise sto je njihova primena astronomskih proracuna podrazumevala sluzenja matematikom.Ako ova poredjenja i nisu utemeljena,ona,u svakom slucaju potvrdjuju veliko uvazavanje koje su ljudi antickog dobar gajili prema keltskim svestenicima.Takodje,dugo se pogresno verovalo da je njihovo prirodno staniste suma.Karnutska suma nikada nije bila medjunarodno keltsko mesto okupljanja,bez obzira na to sto se odredjeni broj druida u njoj sastajao svake godine s ciljem da krosji pravdu.Treba konacno prouciti sve legende koje uporno tvrde da su druidi sluzili obred u senci menhira.Daleko je od istine da su neke tajanstvene razvaline bile mesta druidskog kulta:karnaski megaliti,kao i oni u Stounhendzu,stariji su vise od jednog milenijuma od keltske civilizacije,koja ih je bez sumnje potom prisvojila.

Neodruidstvo,romantizam i folklor

Romanizacija i hriscanizacija definitivno su nadjacale druide,usmena priroda njihovog ucenja nije dopustila njegovo prenosenje.Od tada pa za dugo vremena,druidstvo je postalo svojina predanih poklonika.Upravo u njima pronalazimo poklonike neodruidstva.Taj pravac vodi poreklo iz XVIII veka,kada je Englez Dzon Tolend(1670-1722) osnovao u Londonu Ancient Druid Order (Red drevnih druida),koji tezi da prenosi druidsku svestenicku tradiciju ciji je bitan sadrzaj nekolicina uspela da sacuva kroz vekove.Jos i danas se veliki broj engleskih ili francuskih drustava i organizacija deklarise kao nosilac druidskog nasledja,a predeo Stounhendza,sa svojom tajanstvenom atmosferom,ostaje najcenjenije mesto okupljanja tih modernih druida koji odrzavaju zastareli folklor,potresani neprestanim prepirkama o legitimnosti ovog ili onog njihovog uvazenog drustva.