Koncentrat posebnih elemenata kojima obiluje morska voda ima uzbudljive potencijale u poboljshanju tla, povechanju prinosa, poboljshanju zdravlja ljudi i zhivotinja, pa chak i u borbi protiv klimatskih promjena.
MOGUCHE NOVO STANJE TVARI KOJE MNOGO OBECHAVA ZA POLJOPRIVREDU I ZDRAVLJE
Ovaj chlanak predstavlja uvod u novo i zasad slabo poznato otkriche koje bi moglo biti od velike vazhnosti za buduchnost svijeta. Medjutim, znanstveni ulozi su visoki: ako se te tvrdnje do kraja dokazhu, morat chemo uzeti u obzir grupu tvari – vjerojatno kemijskih elemenata – za koje se dosad nije ni slutilo da postoje. Za te tvari stvoren je naziv ORMUS. Neke od vrlo kontroverznih ideja o tome shto su oni, kao i o njihovim izvanrednim kemijskim i fizichkim svojstvima, donosimo u ovom tekstu.
Ali prije svega, praktichna vazhnost otkricha sastoji se u blagotvornim uchincima tih elemenata na biljni i zhivotinjski svijet. Kao shto je detaljno opisano u tekstu, uchinak dodavanja tih elemenata na prinose uzgajanih biljaka upravo je fenomenalan. Postignute su i izvanredne koristi za zdravlje ljudi i zhivotinja.
Kako je David Hudson otkrio ORME
Pricha o ovom otkrichu pochinje kasnih 1970-ih s bogatim vlasnikom plantazhe pamuka iz Arizone chije je ime David Hudson. Buduchi da je vulkansko tlo toga kraja imalo neobichna svojstva, a bilo je poznato da kamena podloga tla sadrzhi plemenite metale, odluchio je odnijeti uzorke na potpunu kvantitativnu analizu sadrzhaja elemenata. Analitichari su bili zbunjeni kad su otkrili da jedna frakcija prkosi analizi: nije pokazivala svojstva metala, nije kemijski reagirala i nije imala spektroskopski potpis. Na kraju je jedan operater spektroskopa predlozhio da ga «duzhe isprzhe». Tek su se tada pochela pokazivati spektralna svojstva i, shto je bilo posebno iznenadjujuche, ukazivala su na prisutnost odredjenih plemenitih metala. To je ochigledno zahtijevalo daljnja istrazhivanja pa je Hudson, imajuchi na raspolaganju znatna privatna sredstva, unajmio kemichare i odluchio rijeshiti problem. Rezultati do kojih je doshao prilichno su detaljno opisani u njegovom patentu.1 Takodjer je odrzhao vishe javnih predavanja. Ja sam prvi put chuo za ovaj fenomen gledajuchi devet sati video-snimaka njegovih predavanja.
Medjutim, nijedan chlanak o ovoj temi nije se pojavio u nekom znanstvenom chasopisu. Buduchi da su Hudsonove tvrdnje tako izazovne, odgadjao sam pisanje o njima, nadajuchi se da chu pronachi akademsku potvrdu. Iako se chini da nikakvo sluzhbeno akademsko istrazhivanje nije u tijeku, slabo povezana grupa znanstvenika i laika radi na ovom pitanju vech vishe godina. Bez prednosti primanja novchanih sredstava ili raspolaganja sluzhbenim laboratorijem, nemajuchi nikakve veze s Hudsonom, uspjeli su ponovno dobiti barem neke od njegovih navodnih rezultata. Njihov rad, zajedno s Hudsonovim, sazhet je u nizu chanaka Barrya Cartera na njegovoj vrlo opsezhnoj i informativnoj web-lokaciji.2 Postoji takodjer i nekoliko vrlo aktivnih internetskih foruma, od kojih jedan, znanstvena radna grupa, raspravlja o raznim aspektima kemije i fizike, kao i o metodologiji ekstrakcije i analize tih materijala.
Kakvi se zakljuchci zasad mogu izvuchi? Postaje jasno da s ovim otkrichem ulazimo u jedno novo i vrlo kompleksno podruchje, no josh smo na samim pochecima njegovog upoznavanja. U stvari, moglo bi se rechi da se otvara novo poglavlje u fizici, kemiji i biologiji. Sada se chini neupitnom osnovna chinjenica, kako iz Hudsonovog rada tako i iz rada nezavisne grupe, da odredjeni broj plemenitih (i nekih ne tako plemenitih) metala, ukljuchujuchi rodij, iridij, zlato, platinu, paladij, bakar i josh nekoliko drugih, mozhe postojati u potpuno drugachijem stanju, u kojem nemaju metalni sjaj – nego su u obliku sivog ili bijelog praha kada se izoliraju u krutom stanju.
Hudson je iznio josh tri vazhne tvrdnje koje bi mogle biti sporne. Ustvrdio je da su u ORMUS obliku tih elemenata elektroni rasporedjeni na takav nachin da vishe ne sudjeluju u kemijskim reakcijama. Isto tako, veze koje u normalnim okolnostima drzhe atome metala na okupu odsutne su, tako da su oni praktichno monoatomski. Zbog toga ih je izvorno nazvao «orbitalno reorganizirani monoatomski elementi» ili ORME. Noviji radovi sada sugeriraju da bi barem neki od njih mogli biti diatomski, kao i da mogu postojati vrlo slabe veze s nekim drugim elementima, posebno alkalnim metalima. Zato je opchi naziv izmijenjen u ORMUS. Takodjer ih chesto nazivaju M-stanjem ovih elemenata.
Druga, josh radikalnija tvrdnja bila je da nov raspored elektrona ukljuchuje formiranje Cooperovih parova, tako da oni mogu biti (ili mogu postati pod odredjenim uvjetima) supervodljivi na normalnim temperaturama. Kao dokaz toga, Barry Carter je objavio kratak video-materijal koji pokazuje kako se sivi prah odbija od magneta. Moglo bi se, medjutim, ustvrditi da taj fenomen «skakutavih zrnaca» sam po sebi ne dokazuje supervodljivost. Bez da dublje ulazimo u ovu kontroverzu, vrijedi spomenuti da postoji nekoliko publikacija glavne struje za koje je Hudson tvrdio da mogu pruzhiti neizravnu potvrdu.3 U njima se opisuje stanje «visokog spina» u koje je moguche dovesti neke metale i u kojem jezgra postaje izduzhena i dobiva vechu vrijednost spina. Medjutim, nitko nije uspio proizvesti takvu vrstu tvari u vechim kolichinama.
Hudson je proveo analizu velikog broja raznih materijala te izvijestio da je pronashao ORMUS elemente u vechini uzoraka tla koje je testirao, ali posebno u tlima iz vulkanskih krajeva. Drugi istrazhivachi kasnije su utvrdili njihovu prisutnost u vechini testiranih uzoraka prirodne vode, a posebno visoke koncentracije nashli su u morima, narochito u Mrtvom moru. Jedan istrazhivach ih je chak otkrio u zraku. (U vezi s tim, mozhda i nije previshe iznenadjujuche da se chak i teshki elementi u monoatomskom obliku mogu ponashati kao rijetki plinovi.)
Hudsonovi su kemichari obavili analizu velikog broja biljnih tkiva i utvrdili da je ORMUS u najvechim koncentracijama prisutan u biljkama, posebno u aloji (Aloe vera), koje su uzgojene na vulkanskim tlima. Analizirali su takodjer telechi i svinjski mozak i dobili zapanjujuchih pet posto udjela u suhoj tvari. Te analize nije lako provesti, buduchi da zahtijevaju pretvorbu ORMUS-a natrag u metalni oblik. Za potrebe analize to se dogadja kod dugog przhenja prije spektroskopske procedure koje je primjenjivao Hudson. Ali priprema metala u velikim kolichinama vrlo je dugotrajna procedura, koja nije ni izdaleka dovoljno razradjena ili opisana. Vrlo mali broj nezavisnih istrazhivacha ima pristup opremi potrebnoj za spektroskopsku analizu, a osobno nisam chuo ni za jednog koji bi bio u stanju sluzhbeno obavljati takav rad. Nazhalost, chini se da se sam Hudson, zbog raznih razloga (spominju se oni financijski i pravni), vishe ne bavi tim radom.
Josh je mnogo toga potrebno uchiniti u vezi s fizichkim i kemijskim svojstvima, izmedju ostalog i rasvijetliti neke od izvanrednih opazhenih fenomena. Na primjer, nakon shto je filter-papirom procijedjeni vodeni preparat ORMUS rodija osushio na suncu, Hudson je primijetio da je on nestao uz jak bljesak, ali bez zvuka ili udarnog vala. SHto je josh neobichnije, dok je radio s ORMUS iridijem i naizmjenichno ga podvrgavao zagrijavanju do crvenog usijanja i hladjenju, otkrio je da njegova tezhina snazhno oscilira sa svakim ciklusom kaljenja – chak do toga da je, u jednoj tochki, izgubio i zatim povratio svu svoju tezhinu. Ti su rezultati ukljucheni u hiperdimenzionalnu teoriju finskog teorijskog fizichara Mattija Pitkänena.4
Nezavisni istrazhivachi potvrdili su nechujne bljeskove svjetlosti, a postoji i jedna tvrdnja o potvrdi promjena mase. Nekoliko njih primijetilo je jedan drugi neobichan fenomen: kapljice tekuchine koje sadrzhe koncentrirane ORMUS elemente formiraju se na vanjskoj povrshini zatvorenih posuda – osobito pod utjecajem magnetskih polja. To ih je navelo na pretpostavku da atomi ORMUS elemenata mogu prochi kroz stjenke kvantnim tunelima i povuchi sa sobom malo vode. Takodjer josh nije objashnjeno ni to shto, kako je opazheno, odredjeni preparati ORMUS-a u vodenoj otopini dobivaju statichki elektrichni naboj. Prazhnjenje se dogadja uz chujnu iskru, nakon chega se naboj ponovno stvara i opet ga se mozhe isprazniti nebrojeno puta.
Bioloshki uchinci ORMUS-a
Biologija ovih materijala takodjer je potpuno otvorena za istrazhivanje. Medjutim, moglo bi se rechi da je novo poglavlje u biologiji vech zapochelo - kvantnim shvachanjem zhivota. Prema tom gledishtu, holistichka svojstva zhivota mogu se objasniti samo na temelju kvantne koherencije; to jest, naizgled nasumichnu aktivnost bioloshkih molekula (prema klasichnoj termodinamici) zapravo koordinira isti kvantni princip koji upravlja djelovanjem lasera. Ovu radikalnu reviziju biologije uvjerljivo je predstavila dr. Mae-Wan Ho.5
Nove vidike u kvantnoj biologiji otvorili su nedavni uzbudljivi radovi koji sugeriraju da, dok mali dio DNK sluzhi za kodiranje bjelanchevina, njen vechi dio (takozvani DNK «otpad»), na nachin koji je neovisan o kemiji, djeluje na informiranje kvantnog «polja» tijela.6 To bi, zajedno s vechim brojem objavljenih radova koji ukazuju na prisutnost supervodljivosti u zhivim organizmima, moglo znachiti potvrdu Hudsonovih spekulacija o bliskoj vezi ORMUS-a s DNK – chak i da zapravo mozhe ispravljati greshke u DNK.7
Hudson je predvidio da bi ovi materijali mogli imati velikog potencijala u industriji – posebno kad su ga njegove analize navele na zakljuchak da ovih plemenitih metala u svijetu postoji daleko vishe u ovom nego u metalnom obliku. Medjutim, u jednom je trenutku njegov ujak, koji se zanimao za alkemiju, iznio mishljenje da bi se mozhda mogla pronachi veza s «bijelim zlatom» koje su opisivali neki alkemichari, a koje je imalo ljekovita svojstva i produljivalo zhivotni vijek.8 Zato je preparat s ORMUS-om dao jednom vrlo bolesnom psu koji je trebao umrijeti od raka i groznice uslijed ugriza krpelja. Kad se pas oporavio, ljudi su se pocheli dobrovoljno javljati da ga i sami uzmu, i chini se da su rezultati bili dobri. Hudson je nakon toga podijelio uzorke mnogim lijechnicima, predlozhivshi im da isprobaju ORMUS na nekolicini svojih pacijenata na samrti. U svojim predavanjima, Hudson je predstavio slikovite izvjeshtaje o nekim izvanrednim ozdravljenjima koja su se dogodila. On takodjer spominje da je uzorke ORMUS rodija dao odredjenom broju laboratorija, ukljuchujuchi Merck & Co. i americhki Nacionalni institut za rak, koji su ga testirali na kulturama stanica raka i utvrdili da nije toksichan za te stanice.
Od tog vremena pojavili su se mnogi nezavisni proizvodjachi koji proizvode i prodaju koncentrate ORMUS-a pripremljene iz raznih izvora, ukljuchujuchi morsku vodu, vodu iz dubinskih izvora, soli izvadjene iz mineralnih naslaga i odredjene ljekovite biljke kao shto je aloja. Ove proizvode trenutno uzima vjerojatno nekoliko tisucha ljudi. Iako se chini da vechina njih nije bolovala od teshkih bolesti, mnogi su postigli poboljshanje opcheg zdravlja i energije, chesto ukljuchujuchi promjene stavova koje sami smatraju duhovnim. Usprkos tome, na forumima se mozhe nachi nekoliko izvjeshtaja o ORMUS-u pripisivanim oporavcima od teshkih bolesti, ukljuchujuchi rak. Ipak, sve podatke o ljudskom zdravlju treba smatrati anegdotalnim. Nisu provedena nikakva klinichka ispitivanja, nema chak ni tablica prikupljenih rezultata. Ovdje je, naravno, potrebno shvatiti koliko treba paziti da se ne iznose nikakve tvrdnje o medicinskim vrijednostima materijala poput ovih, za koje ne postoje precizne analize.
Medjutim, ukoliko se i suzdrzhimo od medicinskih kriterija, moguche je demonstrirati trenutne uchinke ORMUS-a odredjenim tehnikama koje se shiroko primjenjuju u prachenju djelotvornosti terapija energetske medicine. Jedna je mikroskopiranje krvi primjenom tamnog polja. Par sati nakon uzimanja ORMUS-a (kao i kod mnogih drugih blagotvornih tretmana kao shto su akupunktura, masazha, itd.), vidljivo je da crvene krvne stanice postaju zaokruzhenije i bolje odvojene, i smanjuje se kolichina sitnih otpadaka u krvi.9 Takodjer postoje izvjeshtaji EEG studija o povechanju ravnotezhe izmedju lijeve i desne hemisfere mozga.
Josh jedna obechavajucha tehnika je bioelektrografija. To je neshto shiri naziv koji ukljuchuje Kirlianovu fotografiju i postupke koji su se razvili iz nje. Dr. Konstantin Korotkov ih je razradio u kvantitativnu znanost.10,11
Ovdje chu opisati vlastito iskustvo. Uzimao sam patentirani preparat ORMUS-a oko godinu dana, bio sam svjestan povechane energije i osjechaja dobrog zdravlja. Za testiranja sam koristio GDV opremu (za vizualizaciju oslobodjenih plinova) koju je konstruirao dr. Korotkov. Prvo sam prestao uzimati ORMUS na dva tjedna, a zatim sam napravio pochetno (kontrolno) mjerenje GDV-om i odmah nakon toga uzeo veliku dozu ORMUS-a (shest puta vechu od preporuchene dnevne doze) i kasnije obavio nova mjerenja u intervalima. Slika 1 [koja ovdje nije objavljena, prim. ur.] prikazuje vremenski tok reakcije u kojem je povrshina slike narasla na maksimalnih 1,5 puta vishe od kontrole za oko chetiri sata, nakon chega je polako opadala kroz narednih 12 sati. Iz opshirnog rada dr. Korotkova s GDV-om ochigledno je da, od mnogih parametara slike koji se mogu analizirati, povrshina najbolje ukazuje na stanje opcheg zdravlja.
CHitatelji koji zhele napraviti neke od ovih proizvoda za sebe mogu pogledati opise metoda na web-lokaciji Barrya Cartera.12 Najjednostavnija procedura ukljuchuje samo podizanje pH vrijednosti otopine morske soli na 10,6 do 10,78. Nastali precipitat, koji se sastoji uglavnom od magnezijevog i kalcijevog hidroksida, povlachi sa sobom na dno ORMUS elemente. Nakon toga dovoljno je isprati vechi dio soli.
Rezultati ORMUS-a u poljoprivredi
Imajuchi u vidu poteshkoche s pribavljanjem znanstvenih podataka u vezi s ljudskim zdravljem, vechi naglasak moramo staviti na uchinke na biljke. Ti uchinci su neosporni i zaista fenomenalni. Mozhe ih se vidjeti na nekoliko web-lokacija.13
Najcheshche se koristi preparat koji je najjednostavniji i najjeftiniji: sirovi koncentrat dobiven iz morske vode. U poljoprivredi su se zapravo i prije otkricha ORMUS elemenata koristili proizvodi iz mora, posebno alge. Neki su ljudi chak izvjeshtavali o dobrim rezultatima od polijevanja tla nepreradjenom morskom vodom.
Dr. Maynard Murray14 zabiljezhio je velik broj podataka o zdravlju zhivotinja hranjenih zrnjem uzgojenim na zemljishtu tretiranom morskom vodom. Izveden je jedan eksperiment sa sojem misheva kod kojeg 90% jedinki normalno razvije spontani rak dojki. Medjutim, od misheva hranjenih zrnjem s tretirane zemlje samo je 55% dobilo rak, a u drugoj generaciji ta je brojka smanjena na dva posto. Naravno, tako tretirana zemlja s vremenom bi postala preslana, pa bi prinosi pocheli opadati. Medjutim, procedura koncentriranja ORMUS-a vjerojatno povechava njegov udio u odnosu na sol oko 80 puta. Dr. Murray je komentirao da se ljudske populacije u kojima su maligne bolesti rijetke obichno nalaze u krajevima gdje «vrlo malo vode otjeche u more», tako da vitalni elementi koje voda ispire s planina ostaju i ponovno se koriste.
Potrebno je vrlo malo koncentrata: od deset do pedeset litara po hektaru, ovisno o kulturi. Medjutim, rezultati korishtenja koncentrata ORMUS-a daleko nadmashuju one dobivene s morskom vodom. SHtovishe, bez fotografskih dokaza bilo bi teshko povjerovati u njih. Na primjer, stablo oraha tretirano nekoliko godina naraslo je preko dvaput veche od kontrolnih stabala i sada daje shest puta vechu masu oraha – a sami orasi su velichine mandarina! Stablo shljive dalo je, u prvoj godini tretiranja, pojedinachne plodove koji su bili gotovo dvaput tezhi od plodova kontrolnog stabla, a u drugoj godini bili su preko pet puta tezhi. Jedna fotografija prikazuje stabljike kukuruza koje su tako visoke da vlasnik mora stajati na ljestvama kako bi dohvatio vrh. CHini se da su visoke oko 3,6 metara. Uzgojene naranche bile su velike poput dinja! Mnogo je takvih primjera. Osim toga, postoje brojni dosljedni izvjeshtaji osoba koje koriste ORMUS da biljke tretirane ORMUS-om nisu samo mnogo plodnije, nego i ranije sazrijevaju, trebaju manje gnojiva i otpornije su na shtetochine. CHak su i ukusnije!
Moje osobno iskustvo tiche se krumpira. Od chetiri reda (koji su se sastojali od dvije sorte), dva su bila tretirana, a dva su primala odgovarajuche kolichine vode. Prilikom vadjenja, ukupna tezhina gomolja kontrolnih biljaka bila je 14,07 kg, a tretiranih 26,33 kg. K tomu, iako nemam prave kontrolne biljke, neke od mojih mrkava bile su teshke preko jedne funte [0,454 kg].
Mjerenja dosljedno pokazuju da se prinosi nastavljaju povechavati tijekom druge i narednih godina nakon tretiranja. To se vrlo vjerojatno mozhe pripisati ORMUS-ovom uchinku povechanja broja mikoriza - gljivichnih simbionata nuzhnih za rast biljaka. Vazhnosti ovih gljiva josh uvijek ne odajemo dovoljno priznanje.15 Kod pretjerane upotrebe kemijskih gnojiva i herbicida njihova kolichina u tlu ozbiljno se smanjuje.
Naravno, nema nikakvih dokaza da su ovi rezultati, koliko god bili impresivni, posljedica primjene ORMUS-a. Neki bi i dalje mogli tvrditi da su ti uchinci posljedica dodavanja konvencionalnih minerala. To che, kao i toliko toga shto sam ranije spomenuo, morati prichekati precizan znanstveni rad.
Potencijalne primjene ORMUS elemenata
Kako je doshlo do toga da biljkama, kopnenim zhivotinjama i ljudima, kako se chini, tako kronichno nedostaju ovi elementi? Buduchi da su oni tako koncentrirani u morskoj vodi, moglo bi se pretpostaviti da su, tijekom zhivota na Zemlji, uglavnom bili isprani u more. To bi moglo pruzhiti djelomichno objashnjenje za shirenje pustinja po tako velikom dijelu kopna. A opche smanjenje rasta biljaka doprinijelo bi porastu koncentracije ugljichnog dioksida kojega smo svjedoci, a time i globalnom zagrijavanju. Tretiranje velikih povrshina zemlje tako bi moglo biti izuzetno korisno za neutraliziranje globalnog zagrijavanja. Mogli bismo zamisliti prskanje velikih povrshina, posebno shuma, iz aviona. Uz to, kao zamjenu za fosilna goriva, bilo bi moguche proizvesti daleko veche kolichine usjeva za biogoriva na manjim povrshinama tla.
izvor: http://blogs.myspace.com/index.cfm?fuseaction=blog.view&friendId=126920604&blogId=332457427
Nema komentara:
Objavi komentar