ČOVJEK IZ PROŠLOSTI

U odjeljku prvog razreda znamenitog ekspressa iz Londona za Glasgow sjedila su samo dva putnika, elegantni gospodin 40-ih godina i mlada djevojka. Gospodin je drijemao, a djevojka je čitala neku knjigu. Odjednom ih je uznemirio krik čovjeka koji je sjedio kraj prozora. Iako im nije bilo jasno kako je i kada ušao u njihov odjeljak, pokušali su mu nekako pomoći. Čovjeku se lice izobličilo od silnog straha, a plave oči, samo što mu nisu iskočile. Gledao je kako vlak vozi munjevitom brzinom.
Mlada djevojka ga je pokušala smiriti, vjerujući da se radi o duševnom bolesniku. Čovjek je imao čudnu odjeću za to vrijeme (1914. je godina). Na glavi je imao šešir sa kopčama kakvi su se nosili u doba Cromwella. Ono što je bilo najčudnije, čovjek je u lijevoj ruci držao zagriženi sendvič od crnog kruha, a u desnoj bič.
Djevojka i gospodin su pokušali pitanjima smiriti gospodina. No njemu nije bilo jasno gdje se nalazi, u čemu se vozi. Rekao im je da se zove Pimp Drake i da je iz Chattama. Gospodin se ustao i otišao je pozvati pomoć, a mladoj djevojci je rekao da pazi na gospodina.
Kada se gospodin vratio u pratnji dva konduktera, u odjeljku se nalazila samo djevojka koja je bila zaprepaštena. Rekla im je da je stariji gospodin samo odjednom nestao. Gospodin i kondukteri su bili zaprepašteni. Na podu su bili njegov šešir i bič. Dvoje putnika je ostatak vožnje razgovaralo o tom događaju pokušavajući shvatiti što se zapravo dogodilo, otkuda se stvorio taj čovjek i zašto je samo tako nestao.
Gospodin je bio inspektor, a mlada djevojka bolničarka. Dogovorili su se da budu u pismenoj vezi dok ne riješe ovu misteriju. U Glasgowu je obavio svoj policijski posao, ali je na povratku sišao u Shefieldu gdje se u policiji raspitivao o mjestu Chattam. Objasnili su mu da ono više ne postoji. Naselje je još 1890. godine kao zemljište rasprodano budućnoj tvornici vagona, ostala je jedino stara crkva, kojom se služe tamošnji radnici.
Sljedećih mjeseci inspektor je privatno radio na istrazi slučaja „čovjeka iz vlaka“ pa je od raznih muzejskih kustosa doznao, da su šešir i bič stari najmanje 120 godina. Jednog vikenda, pozvao je svoju ljupku poznanicu iz vlaka i sa njom otputovao u župu bivšeg naselja. Tamo ih je ljubazno primio svećenik i ponudio im svoje skromne usluge. Crkva je, na njihovu sreću imala stare knjige tog naselja čak 300 godina unazad.
Kad su svećeniku rekli što im treba on ih je zbunjeno pogledao i donio knjigu umrlih iz tog stoljeća. Pokraj datuma Drakove smrti bio je i kraći zapis mjesnog svećenika. Pisalo je da je siromašni čovjek umro u snu, nakon trogodišnje duševne bolesti. Dok se jedne večeri vraćao svojim teretnim kolima kući, odjednom su putem naletjela „đavolska kola“. Na neobjašnjiv se način našao na njima i vozi se nekoliko minuta. Kola su bila od željeza, dugačka poput zmije, a iz prednjeg dijela su bljuvala dim i vatru iz svojih usijanih čeljusti.
Pronašli su ga sljedećeg jutra, svog izgrebenog i modrog, kako se trese u jednom jarku pokraj puta. Njegov konj i kola bili su 7 km dalje. Do kraja svog mučeničkog života, suludo je hodao na okolo, prepričavajući onima, koji su ga htjeli slušati, o svojoj pomoćnoj vožnji u „đavolskim kočijama“.

 Peugeot 404 - European

Nije poznato koliko su se mlada djevojka i inspektor dugo zadržali na ovom slučaju, ali se zna da su se kasnije vjenčali i priču iznijeli na vidjeli tek 10 godina kasnije. Novinari su provjerili i zaključili da se u sve slaže. Oni su te noći zaista putovali s čovjekom iz prošlosti, iako nam vjerojatno još dugo neće biti jasno, kako se Drake našao u vlaku u tako dalekoj budućnosti. Novinari su otkrili još nešto, dio pruge za Glasgow prolazi djelomice baš po sredini zemljanog puta iz tog vremena.

Maslinovo ulje

Masline su plodovi zimzelenog drveta Olea europaea L., koje raste u mediteranskom području (kod nas u Dalmaciji i Primorju). Prva su stabla maslina kultivirana još u prethistorijsko doba, 4000 godina prije Krista na području srednje Azije. Maslinova stabla zasađena su i na istočnome Mediteranu, gdje je proizvodnja maslinova ulja počela 2000 godina prije Krista.
Plodovi maslina imaju mesnato usplođe puno ulja, a iznutra sjemenke, u kojima također ima ulja, ali slabije kvalitete. Maslinovo ulje dobiva se postupkom mljevenja (gnječenja) i prešanja zrelih plodova masline. Kvalitetno ulje je tamnozeleno, prozirno i bez trpka okusa. Ulje se može aromatizirati začinima, grančicama začinskog bilja i agrumima, kao što su npr. anis, češnjak, ružmarin, menta, borovica, kopar i limun.

Energetska i nutritivna vrijednost

Maslinovo ulje karakterizira ugodna i jedinstvena aroma koja potječe od različitih sastojaka (vitamina E, fenola, hidrokarbona, sterola, aromatičnih tvari...) koji su prisutni u vrlo malim količinama. Najveći dio ulja (više od 95%) čine masne kiseline, od kojih je najzastupljenija mononezasićena oleinska kiselina (65–85%), zbog koje je maslinovo ulje najzdravije i ujedno najstabilnije (idealno za kulinarstvo).
Najcjenjenije je ekstra djevičansko ulje ili prvo maslinovo ulje, koje se dobiva prvim prešanjem sirovine. Ono sadrži najveći dio ekstraktivnih (aromatičnih) tvari i tamnozelene je boje. Kiselost ulja je (izraženo u oleinskoj kiselini) do 1%, što označava najkvalitetniji tip maslinova ulja.
Djevičansko maslinovo ulje dobiveno je na jednak način kao i ekstra djevičansko, ali ima manje nedostatke u aromi. Zbog slabije kvalitete maslina i lošijih klimatskih uvjeta kiselost ulja je do 2%.
Najslabije kvalitete je rafinirano maslinovo ulje, a dodatkom malih količina (ekstra) djevičanskog ulja poboljšava se aroma i boja. Kiselost tog ulja je do 5%.
Maslinovo ulje najvažniji je izvor masnoća mediteranske prehrane, koja obiluje biljnom hranom i umjerenim količinama namirnica životinjskog podrijetla. Mnogobrojne smjernice pravilne prehrane slične su mediteranskoj prehrani i predstavljaju preduvjet za zdravi način života.

Ljekovitost

Legende o ljekovitim svojstvima maslinova ulja sežu daleko u povijest, a prije desetak godina i znanstveno su potvrđene. Nezasićene masne kiseline, vitamin E, steroli i polifenoli smanjuju razinu kolesterola, rizik od ateroskleroze i nekih vrsta raka sprječavajući štetne procese poput oksidacije masti u organizmu. Nezasićene masne kiseline iz maslinova ulja djeluju tako da snižavaju LDL kolesterol, tzv. loši kolesterol koji može začepiti krvne žile, a ne utječu na količinu HDL, tzv. dobrog kolesterola koji čisti arterije.
Prisutnost vitamina E i drugih sastojaka, uz odličnu kompoziciju nezasićenih masnih kiselina, razlog je preporučivanja tog ulja kao glavnog izvora masti u svakodnevnoj prehrani. Neosporna je i njegova pozitivna uloga u prehrani kod dijabetesa, hipertenzije, sprječavanja nastanka žučnih kamenaca, čira na želucu i dvanaesniku, pretilosti i opstipacije. Dokazano je da se u žena koje svakodnevno konzumiraju maslinovo ulje smanjuje rizik od dobivanja raka dojke za 45%. Žličica tog ulja prije doručka terapeutski će djelovati na čir probavnih organa i pomoći u sprječavanju nastajanja žučnih kamenaca, a odavno je poznato i njegovo laksativno djelovanje.
Maslinovim uljem kao zaštitom od sunca već stoljećima se služe ribari, a posljednja istraživanja govore o njegovim ljekovitim svojstvima u slučaju opeklina od sunca.

Kupovanje i čuvanje

Maslinovo ulje kupujemo prema kvaliteti kao ekstra djevičansko, djevičansko i rafinirano maslinovo ulje. Na tržištu imamo ulje s raznim dodacima kao što su bosiljak, timijan, limunova korica, češnjak, ljutika, đumbir, ljuta papričica, korijandor, crni papar u zrnu, lovorov list, piment u zrnu, borovnica, ružmarin, pa čak i tartufi. Svaki od tih dodataka oplemenjuje posebnom aromom ovu najpoželjniju masnoću u ljudskoj prehrani.
Najbolje je ekstra djevičansko maslinovo ulje, što je jasno istaknuto na ambalaži (obično od tamnozelenog stakla i u količini od jedne litre i manje). Takvo je ulje zelenkasto zlatne boje, a kod nižih temperatura, odnosno u hladnjaku, jedan se dio masnih kiselina zgrušava. Takvo ulje kada otvorimo bocu brzo gubi na kvaliteti, ali ga možemo otvorenog čuvati na hladnom mjestu i do šest mjeseci.

Priprema jela s maslinovim uljem

Maslinovo ulje koristi se u pripremi gotovo svih grupa jela, pa čak i deserata. U hladnim jelima upotrebljava se kod ribljih, mesnih i povrtnih salata i namaza.
Prva su stabla maslina kultivirana još u prethistorijsko doba, 4000 godina prije Krista na području srednje Azije.Nezaobilazan je sastojak tijesta za pizze, pogače i kruh. Sastavni je dio raznih marinada i salatnih preljeva, a izvrsno se slaže sa sirevima kao što su mozzarella i feta, mirisnim začinskim biljem, rajčicom, patlidžanom, tikvicom, radičem, rikulom, lećom i dr.
U toplim jelima primjena mu je daleko kompeksnija, osobito u mediteranskoj kuhinji, od pečenja do završnog glaziranja prije posluživanja, bilo da se radi o ribi ili mesu. Nezamisliva je pečena riba u pećnici ili na gradelama bez dodatka par kapi maslinova ulja, kao i razne vrste tjestenina, rižota, juha, brodeta, ragua i drugih mesnih jela u umaku.
Čest je dodatak raznim tijestima za pripremu slastica, a sve je više prisutno u desertima s voćem.

http://www.restaurants-hr.com/novosti/80-maslinovo-ulje.html

Nedavno su goji bobice postale hit i u našim krajevima. Na portalu alternativa-za-vas.com još su jednom nahvalili ove 'crvene dijamante' tvrdeći da je riječ o najmoćnijim plodovima neke biljke. Zašto ih svi toliko hvale?

Goji bobica (Lycium barbarum) drvenasta je grmolika biljka koja daje visokoenergetski plod bobičasto-čokoladnog okusa. Raste na Himalajama, gdje se koristi već stoljećima i za prehrambene i za medicinske svrhe. U Engleskoj su goji bobice poznate od 18. stoljeća, a početkom 21. stoljeća njihova popularnost raste čak i kod nas. Rezultati medicinskih istraživanja potvrdili su njihov utjecaj za zdravlje. Na američkoj ljestvici ORAC, koja mjeri antioksidacijska svojstva hrane, goji su na samom vrhu. Naime, što je položaj na ljestvici viši, tim hrana ima veću sposobnost uništavanja slobodnih radikala koji narušavaju zdravlje i ubrzavaju proces starenja.

Bogatstvo nutrijenata

Čime to obiluju? Antioksidansima, aminokiselinama i esencijalnim masnim kiselinama, te zavidnim količinama vitamina C, željeza i mnogim drugim nutrijentima.

Goji bobice sadrže...

• 19 aminokiselina (od kojih je 8 esencijalnih)
• 21 mineral u tragovima, uključujući i antikancerogeni germanij
• više proteina nego cjelovito zrno pšenice (13%)
• više vitamina C od naranče
• kompleks vitamina B neophodan za pretvaranje hrane u energiju
• vitamin E (rijetko se nalazi u voću, uglavnom u sjemenkama i žitaricama)
• ciperon, koji koristi srcu i krvnom tlaku, a ublažava i ženske tegobe
• solavetivon, snažan antigljivični i antibakterijski spoj
• fizalin, aktivan spoj koji štiti od leukemije i hepatitisa B
• betain, koji se koristi da bi jetra proizvodila kolin, spoj koji smiruje nervozu, poboljšava pamćenje i štiti od masne jetre; betain također smanjuje rizik od infarkta i štiti DNK
• kompletan spektar antioksidanata karotenoida, uključujući i beta karoten (bolji izvor od mrkve) te zeaksantin (štiti oči); ovo čini goji bobice najbogatijim izvorom beta karotena od svih poznatih namirnica
• beta-sitosterol, antiupalni agens: beta-sitosterol se također koristi za snižavanje kolesterola, liječenje spolne nemoći i kod povećane prostate
• esencijalne masne kiseline, koje su potrebne za održavanje proizvodnje hormona, dobro funkcioniranje mozga i živčanog sustava.


Zbog bogatog sastava, ove čudesne bobice imaju zaista širok spektar djelovanja:

• jačaju imunološki sustav
• usporavaju proces starenja organizma
• sprečavaju nastanak leukemije i raka
• štite od bolesti srca i krvnih žila
• reguliraju rad mokraćnog sustava
• daju snagu i energiju
• djeluju antibakterijski i antiupalno
• poboljšavaju plodnost kod žena
• štite vid i popravljaju ten
• poboljšavaju cirkulaciju
• štite od dijabetesa
• poboljšavaju kvalitetu spermija

Da biste uživali u zdravstvenim dobrobitima goji bobica, potrebna je sasvim mala količina. Preporučena dnevna doza bobica je od 10 do 30 g.

Međutim, ne postoji gornja granica u konzumiranju goji bobica. Naprimjer, u kineskoj medicini uobičajeno se primjenjuje doza od 150 g svježih bobica dnevno.

Nažalost, kod nas nećete pronaći svježe goji bobice jer se one brzo kvare. Zato na tržištu postoji mnoštvo tvrtki koje prodaju sušene bobice ili sok od goji bobica. Dostupne su i u obliku nezaslađene pulpe.





Goji Bobice - Zdravlje s Himalaje U zadnjih nekoliko godina goji bobice su munjevito osvojile europsko i američko tržište. Stižu s Himalaje gdje za njih već znaju stoljećima te ih koriste i kao ...Vitamini - Super Goji bobice Goji bobica, himalajsko čudo roda Lycium barbarum, zasluženo nosi komercijalni naziv «crveni dijamant». Plodovi su narančasto-crvene ...Goji bobice - crveni dijamanti - Alternativa Forum oji bobice ili wolfberries , stižu sa Himalaja gdje ih koriste već stoljećima ne samo u mnogim receptima, nego i u medicini zbog njihovih. Tibetancima u ekstremnim vremenskim uvjetima su bile Goji bobice hrana i lijek, ... Plodovi Goji su duguljaste narančasto crvene sočne bobice, duljine od 1 do 2 ...SirovaHrana.com :: Forum • View topic - Goji (vučje) bobice Superhrana: goji bobice U Engleskoj su goji bobice postale poznate od 18. stoljeća gdje su se koristile u kuhinji i kao ukras.Sadnice goji bobica PRVA PLANTAŽA GOJI BOBICA U HRVATSKOJ Goji bobice Goji berry plodovi, himalajsko čudo roda Lycium barbarum, komercijalnog naziva ...

Zabrana biljnih lijekova tradicijske medicine

Društvo za ekologiju, turizam, održivi razvoj i tehnologiju Verus

Povodom EU direktive koja zabranjuje lijekove od bilja tradicijskih medicina zelena lista je 29.04.2011. održala tiskovnu konferenciju i izdala sljedeće:
Priopćenje za javnost
Dana 30.travnja 2011. stupa na snagu Direktiva 2004/24/EC kojom će u zemljama EU biti onemogućena prodaja lijekova tradicionalne medicine baziranih na ljekovitom bilju.
Direktiva ne zabranjuje potpunu prodaju spomenutih preparata već zabranjuje njihovu prodaju kao lijekova. Od sutra se, različiti vitamini i minerali dobiveni na tradicijski način ekstrakcijom iz bilja, mogu prodavati jedino kao hrana odnosno kao dodatak hrani (suplement) iako je opće poznato da iamju ljekovita svojstva. To znači da će za njihovu prodaju vrijediti odredbe "zloglasnog" Codex Alimentarius-a.
Codex Alimentarius je zakon o hrani koji je nastao na poticaj WTO-a uz podršku FAO-a i WHO-a (agencija UN-a za hranu i zdravlje). Codex je prihvatilo preko 120 zemalja svijeta među kojima i Hrvatska. Prvobitna namjera Codex Alimentarius-a je bila pozitivna – zaštita potrošača koji imaju pravo znati kakvu hranu kupuju i jedu. Codex propisuje i određene biološke i zdravsvene standarde koje proizvodi namjenjeni ljudskoj prehrani moraju zadovoljavati.
Tijekom zadnjih 15 godina Codex Alimentarius je mijenjan pod utjecajem multinacionalnih kompanija koje proizvode GMO hranu i lijekove. Godine 2001. na zahtjev njemačkog komiteta za hranu u Codex su unesene posebne odredbe za dodatke hrani (suplements), odnosno za proizvode koji sadrže vitamine i minerale.
Što to znači u praksi?
To zanči da, na primjer, popularan i svima poznat Uvin čaj za lječenje urinalnih i bubrežnih tegoba, ako se želi dalje prodavati kao lijek će morati osigurati certifikat na temelju dokazanih znanstvenih istraživanja koja traju 3 – 10 godina i čija je cijena oko 100.000 Eura.
Ako će se Uvin čaj prodavati kao hrana, onda će također trebati pribaviti određene certifikate o porijeklu – o certificiranom proizvođaču, o mjestu gdje je biljka rasla, da li je organska ili nije, koliki postotak minerala ili vitamina ima, koliki je postotak ostalih supstanci itd... Sve to moraju certificirati od ovlaštene institucije koje svoje usluge također naplaćuju. Svi podaci morat će bit istaknuti na propisanoj vrsti ambalaže. Drugim riječima, Uvin čaj više neće moći na tržnici prodavati travari koji su cijelo ljeto sakupljali medvjedak verući se po Velebitu.
Slična je situacija s masom drugih proizvoda koji se dobijaju manufakturnim načinom iz ljekovitog bilja a koji se u pojedinim regijama smatraju ljekovitima.
Primjena Direktive 2004/24/EC znači dovođenje u "jednaki" položaj velikih multinacionalnih farmaceutskih kompanija i malih manufakturnih proizvođača ljekova tradicionalne medicine. A svima je je na prvi pogled jasno da se radi o Davidu i Golijatu.
Istovremeno, Direktva oduzima potrošačima (pacjentima) pravo na alternativno liječenje. Lijek je jedino ono što proizvodi Bayer, Barr, Glaxosmith-Cline i njima slični, iako su njihovi lijekovi dobiveni sintetskim putem iz pretežno anorganskih spojeva a period testiranja od 10-tak godina ni približno nije dovoljan da se izbjegnu mnogobrojne nuspojave.
Pošto je Hrvatska već odavno uvrstila Codex Alimentarius u svoju pravnu legislativu, za očekivati je da će vrlo brzo donijeti propis u skladu s Direktivom 2004/24/EC.
Prema nekim izvorima taj propis je već napravljen i samo je pitanje dana kad će biti stavljen na dnevni red Sabora za donošenje po hitnoj proceduri.
Direktiva je u EU Palamentu donesena prije 7 godina i proizvođači biljnih ljekovitih pripravaka su dovoljno upoznati s njenim sadržajem jer su imali period prilagođavanja.
Hrvatskim građanima i proizvođačima je to uskračeno i oni će se naći tako reći preko noći na brisanom prostoru zabrana i kazni kao žrtve primjene EU Direktive.
Postavljamo pitanje: zašto naša Vlada toliko ignorira svoje građane te ne nalazi za shodno ni da ih upozna s određenim potezima? Čak ni kad od toga ovise tako važne stvari kao što su zdravlje i egzistencija.
Nije nikakvo čudo da se među građanima nakupilo tako veliko nezadovoljstvo prema ulasku u EU. Takvim odnosom Vlade protivnici ulaska u EU će samo povećavati.

Za Zelenu listu:

Vlasta Toth, supredsjednica

disabled selling drugs based on traditional medicine, medicinal herbs

Bezbariérový prodej léků na základě tradiční medicíny, léčivé byliny

fogyatékkal értékesítési kábítószer alapuló hagyományos orvoslás, gyógynövények

Behinderte Verkauf von Drogen auf der Grundlage der traditionellen Medizin, Heilkräuter

disabili vendere farmaci a base di medicina tradizionale, erbe medicinali

تعطيل بيع المخدرات القائم على الطب التقليدي والأعشاب الطبية

Hrana koju ne treba jesti

Zdrava prehrana znači jesti povrće, voće i meso koje je uzgojeno i pripremljeno bez ili uz tek minimalnu preradu. U pravilu, što je veće uplitanje čovjeka, to je upitnija kvaliteta hrane. Koju hranu izbjegavate? To je pitanje postavljeno u anketi portala Prevention, a anketirani stručnjaci izdvojili su ono što nikad ne bi stavili u usta. Niz odgovora donio je i popis namirnica koje biste mogli izbjegavati.

1. Rajčice iz konzerve
Dr. Fredrick Vom Saal, endokrinolog na američkom Sveučilištu Missouri, proučavao je bisphenol-A.

'Unutrašnjost konzervi sadrži bisphenol-A, sintetički estrogen koji se povezuje s oštećenjem kromosoma i nizom bolesti, uključujući i one reproduktivne, srčane te pretilost. Što je još gore, kiseli sadržaj rajčica povećava curenje BPA u hranu. Konzervama rajčica se ni ne približavam.'

Rješenje
Kupujte rajčice u staklenoj ambalaži.

2. Stoka hranjena kukuruzom
Najviše otrova pojedemo u jabuci i celeru 'Stoka u prirodi jede travu, a ne žitarice. No, poljoprivrednici ih danas hrane kukuruzom i sojom jer tako brže napreduju. Rezultat je meso siromašno hranjivim sastojcima. Meso stoke koja se hrani na pašnjacima ima više beta-karotena, vitamina E, omega-3 kiselina, linolenske kiseline (CLA), kalcija, magnezija, kalija, a manje omega-6, koje izazivaju upale i manje zasićenih masti, koje se povezuje sa srčanim bolestima', kaže Joel Salatin, farmer i autor knjiga o održivoj poljoprivredi.

Rješenje
Kupujte meso životinja s pašnjaka ili kupujte od seljaka koje poznajete.

3. Kokice iz mikrovalne
'Kemikalije, primjerice perfluorooktanoična kiselina (PFOA), u unutrašnjosti vrećica uzrokuju neplodnost, rak gušterače, jetara i testisa. Priprema u mikrovalnoj uzrokuje isparavanje ovih kemikalija koje se talože na kokicama. Ove kemikalije ostaju u tijelu i s vremenom se nakupljaju. Proizvođači kokica pristali su smanjiti razinu ove kemikalije do 2015. godine', kaže dr. Olga Naidenko, znanstvenica Environmental Working Groupa.

Rješenje:
Napravite kokice u posudi na ulju.

4. Neorganski krumpir
Jeffrey Moyer, predsjednik National Organic Standards Boarda, razjašnjava problem s krumpirima.

'Korjenasto povrće apsorbira herbicide, pesticide i fungicide iz tla. U slučaju krumpira problem su veće količine fungicida kojim se tretira dok raste, te herbicidi prije vađenja. Na koncu ih tretiraju kemijskim sredstvima kako ne bi klijali u trgovinama.

Rješenje:
Pranje neće pomoći. Kupujte organski uzgojeni krumpir od seljaka.

5. Uzgojeni losos
Lososi u prirodi nisu nagurani u bazenima niti ih hrane sojom ili prerađenim pilećim perjem.

'Uzgojeni losos ima manje vitamina D i veću razinu kancerogenih tvari, antibiotika, pa čak i pesticida, kao što je dioksin i DDT. Najkontaminiranija je u sjevernoj Europi. Bezopasna je samo ako je jedete jednom u pet mjeseci. Dakle, tako je loša', kaže dr. David Carpenter iz Institute for Health and the Environment at the University at Albanydr, čija je studija o razini otrova u ribama, objavljena u Scienceu 2004., pobudila zanimanje javnosti.

Rješenje:
Ukoliko niste sigurni da se radi o lososu ulovljenom u divljini Aljaske, ne jedite ga. Na Atlantiku ih više ne love, samo uzgajaju. Kupujte domaću ulovljenu ribu.

6. Mlijeko proizvedeno uz pomoć hormona
'Mljekari kravama daju hormon rasta (rBGH ili rBST) kako bi potaknuli veću proizvodnju mlijeka. No, ovi hormoni povećavaju rizik od infekcije vimena, pa čak i pojave gnoja u mlijeku. Povisuje se i inzulinu sličan faktor rasta (IGF-1) u mlijeku. Sumnja se da kod ljudi veća razina IGF-1 pridonosi većem riziku od pojave raka dojki, prostate i crijeva', kaže Rick North, Campaign for Safe Food at the Oregon Physicians for Social Responsibility.

Rješenje:
Kupujte organski uzgojeno mlijeko.

7. Jabuke
'Jabuke su često špricane pesticidima. Više od većine jesenskih plodova. Proizvođači tvrde da su razine kemikalija neškodljive. No, treba imati na umu da poljoprivrednici imaju veći rizik od pojave raka nego većina ljudi drugih zanimanja', kaže Mark Kastel, jedan od direktora Cornucopia Institutea, organizacije koja podržava organsku poljoprivredu.

Rješenje:
Imate li vrt posadite jabuku. Nemate li ga kupujte od proizvođača organskih jabuka. Ili ih barem dobro operite.

Svjetlost kao hrana

Svijetlost je osnovni sastojak iz kojeg potiče sav život, razvija se i ispunjava se energijom. Svijetlost i zdravlje su nerazdvojivi. Osobnim ponašanjem uspjeli smo se odvojiti od izvora svijetlosti koristeći fluorescentnu rasvjetu, životom u zatvorenom prostoru, naočalama, kontaktnim lećama, sunčanim naočalama, losionima za tamnjenje kože, jedući meso, hraneći se prerađenom hranom i kuhanim povrćem, mnogi od nas pate od kroničnog nedostatka svjetlosti. Kao i neuhranjenost nedostatak svjetlosti nam uskraćuje potrebni nivo hranidbenih tvari i ritmičko stimuliranje bitno za život potpuno zdravog bića.

Nobelovac Laureate Dr.Szent-Gyorgi opisao je osnovni životni proces kao mali strujni tok poslat nam od sunčeve svjetlosti. Bez svjetlosti nema zdravlja. Ovaj iskaz je ključ u razumijevanju značaja svježe biljne hrane i drugih načina za unošenje svijetla u naš organizam. Mi smo ljudske fotoćelije sa sunčevom svijetlosti kao osnovnom biološkom hranjivom tvari.

Dr.Szent-Gyorgi govoreći o toku sunčeve svijetlosti koje Sunce isijava prema nama, zapravo govori o visoko nabijenim elektronima koji sudjeluju u prenošenju sunčeve energije u našu submolekularni uzorak bez mijenjanja naše molekularne strukture. Model kvantne fizike počinje prihvaćati (ozakoniti) naš više intuitivan model vegetarijanske hrane kao kondenzirane sunčeve svjetlosti koju unosimo u naš ljudski organizam jedući biljnu hranu. Kada je energija zemaljske vegetacije indirektno unesena u naš organizam konzumiranjem mesne hrane, veći dio bio-elktričnih vibracije energetskog uzorka je uništeno. Energija sunčeve svjetlosti je također uništena u vegetarijanskoj hrani koju kuhamo ili prerađujemo.

Uzbuđujući proboj za mene bila je konceptualna sinteza kako hranom unosimo energiju fotona sunčeve svjetlosti u naše tijelo i kako ga ono koristi. Aludirao sam na taj koncept kada sam govorio o istraživanju dr. Hans Eppinger koji je pronašao da su sve stanice u osnovi baterije koje su pune kada je čovjek zdrav. Kada je čovjek bolestan, baterije se isprazne i jedva funkcioniraju. Značajno otkriće je da samo nekuhana hrana ima mogućnost povećati naboj stanice kao baterije.

Slijedeći korak u razumijevanju metabolizma stanice kao baterije

Pozitivan naboj se energetski hrani kisikom. Negativni naboj se hrani energijom elektrona i fotona ispunjenih sunčevom svjetlošću i skupljeni u vegetarijanskoj hrani. Ova elektronima ispunjena hrana otpušta energiju elektrona kroz Cytochrome oxidddase sistem.Cytochrome oxidant sistem djeluje kao transformator koji energiju elektrona pretvara u ATP. ATP je osnovno energetsko spremište molekule bioloških sistema. Biokemijsko otpuštanje energije ATP je gorivo za sve energetski zahtjevne procese na molekularnom nivou u našem biološkom sistemu.

Elektroni su u biti provučeni kisikom kroz cytochrome oxidant sistem na pozitivan pol stanične baterije. Više kisika u sistemu stvara jače privlačenje. Vježbe disanja, konzumiranje hrane bogate kisikom i život u nezagađenom okruženju bogatog kisikom povećava ispunjavanje naše potrebe za kisikom. Ključ razumijevanja je cytochrome oxidant sistem postoji u svakoj stanici i zahtjeva energiju elektrona da bi funkcionirao. Ta energija elektrona dolazi od biljne hrane koju konzumiramo svježu. Kada je hrana prokuhana osnovna harmonična rezonancija uzorka žive energije elektrona u svježoj hrani djelomično je uništena. Kada jednom razumijemo ovu naučno dokazanu činjenicu logičan slijed je da ćemo konzumirati hranu bogatu elektronima kao voće, povrće, orašaste plodove i sjemenke te proklijala ili namočena zrna.

Dr Johanna Budwig iz Njemačke nosioca diplome iz fizike, farmacije, biokemije i medicine i jedan je od prvih istraživača koje je kombinirao dubinu znanja kvantne mehanike i fizike sa sveobuhvatnim znanjem ljudske biokemije i fiziologije. Ona je zaključila, ne samo da živa hrana bogata elektronima djeluje kao donator snažnih elektrona nego elektronima bogata hrana djeluje kao sunčano rezonantno polje u tijelu koje privlači, sprema i povezuje sunčevu energiju u našem tijelu. Ona tvrdi da su fotoni sunčeve svjetlosti privučeni vibracijom suncu sličnim elektronima u našem biološkom sistemu, osobitu u duplo povezanom elektronskom oblaku pronađenom u našim lipidima. Ti suncu slični elektroni poznati su pod nazivom pi-elektroni. Taj pi-elektronski sistem unutar molekularne strukture ima sposobnost privlačenja i aktiviranja sunčanih fotona.

Ona misli da energija dovedena tim sunčevim fotonima djeluje kao "nati-entropy faktor". Prevedeno terminologijom biologije, entropy znači starenje. Anti-entropy je identično sa obrnutim procesom starenja. Iz točke gledanja kvantne fizike fotoni nikada ne stare; oni imaju brzinu vremena. Sunčani fotoni pronose visoki nivo naloga (anti-entropy energija) u pi-elektrone našeg biološkog sistema. Što više svjetlosti skupljamo u našem sistemu, to više obnavljamo zdravlje i unosimo energiju koja zaustavlja starenje našeg ljudskog organizma.

Zbog toga, ljudi koji jedu rafiniranu, kuhanu i visoko prerađenu hranu smanjuju količinu sunčanih elektrona koji energiziraju sistem i količinu visoko sunčanih elektrona koji stvaraju visoko elektronsko solarno rezonantno polje. Zahvaljujući Dr. Budwig, obrađena hrana može čak djelovati kao izolator zdravom pritjecanju elektriciteta. Što smo više sposobni apsorbirati sunčeve elektrone, više smo sposobni reagirati, privlačiti i upijati sunčeve elektrone u direktnoj rezonanciji sa suncem, drugim sunčevim sistemima i čak drugim galaksijama. Što smo više u mogućnosti upijati sunčeve elektrone u dublje nivoe kože, manje su mogućnosti za dobivanje sunčanih opeklina i teoretski manje karcinoma kože.

Možda dvije namirnice najbogatije sunčevim elektronima i namirnice koje imaju sposobnost apsorpcije sučevih elektrona su mikroalge spirulina, i AFA dodaje dr. Peter Naydenov, i laneno sjeme u različitim oblicima, uključujući i laneno ulje. Dr. Budwig je izvijestio o slučajevima općeg ozdravljenja i čak karcinoma koji se povukao nakon upotrebe velike količine lanenog ulja koje je povećalo količinu energije elektrona u sistemu i time stvorilo dovoljno raspoložive energije za izlječenje sistema.

Kako spirulina i AFA rastu na visokim nadmorskim visinama i toplim predjelima, imaju povećan beta-karoten i druge karotenoide, sisteme enzima i drugih bioloških sastojaka za bolje apsorbiranje pojačane sunčane i kozmičke radijacije. Otkrio sam da uzimajući spirulinu i trljajući se proizvodom Phycotene Cream (proizveden od Dr. Christopher Hills iz Light Force) ja i moji suradnici i dobrovoljci nismo imali problema sa sunčanim opeklinama radeći duge sate pod užarenim nebom u Tree of Life Rejuvenation Center u Patagoniji, Arizona.

Druga su istraživanja pokazala da su spirulina i Phycotene Cream bili uspješni u obnavljanju stanica squamous karcinoma kože i rješavanju pre-cancer squamous cell carcinoma. Druga su istraživanja pokazala da su tri četvrtine ljudi hipersenzitivnih na sunčanu svjetlost (pate od erythropoetic protoporphinaria) bili u mogućnosti povećati vrijeme izlaganja suncu. Tri četvrtine onih koji su poboljšali svoju prilagodbu mogli su se izložiti suncu četiri puta duže. Za one koji razumiju da smo mi ljudske fotoćelije koje često pate od nedostatka svjetlosti, ovo je izuzetno uzbudljiv pronalazak.

Dr. Budwig je također pronašla da kada kombiniramo laneno ulje sa visoko vrijednim bjelančevinama, tri duplo obmotani elektronski oblaci prisutni u svježem lanenom ulji i proteinima, stvaraju bi polarnu mrežu kondenzatora koji čak bolje apsorbiraju, spremaju i prenose razmjenu sunčevih elektrona i pojačavaju sunčevu rezonanciju. Ona često upotrebljava neke vrste ovčjeg sira kao visoko proteinsku hranu za kombinaciju sa lanenim uljem. Kao vegetarijanac koji ne koristi mliječne proizvode , otkrio sam da je pčelinji polen i spirulina savršena visoko proteinska koncentrirana hrana za kombinaciju sa lanenim uljem.

Prema saznanjima moderne fizike i kvantne biologije, po Dr. Budwig, ne postoji druga živa stvar u prirodi koja više akumulira sunčeve elektrone od ljudskog bića. Izgleda da su ljudi osobito povezani sa sunčanom svjetlosti. Sa istom rezonancijom sunčanih elektrona, naša povezanost sa zvijezdama je povećana našom sposobnošću da prihvatimo poklon njihove svjetlosne energije i biokemijski ju preradimo. Svjetlost je naša pupčana vrpca sa svemirom.

Naša sposobnost da se ispunimo sunčevom kozmičkom energijom ovisi o jedenju hrane koja sadrži visokosunčane elektrone koji su u rezonanciji i privlače sunčeve i kozmičke zrake. Naše zdravlje i svjesnost ovise o našoj sposobnosti da privlačimo, spremamo i dovodimo energiju elektrona koja je bitna za energiziranje i reguliranje svih životnih sila. Što je veće spremište svjetlosne energije to je veća snaga našeg ukupnog elektromagnetskog polja, i posljedično više je energije slobodno za liječenje i održavanje optimalnog zdravlja.

Snažno sunčevo rezonantno polje najavljuje evoluciju čovječanstva u dosezanju punog kapaciteta kao ljudskog "sunčanog bića". Svjetlost podržava evoluciju, a nedostatak fotona u našem tijelu sprečava je. Svjetlost i svjesnost su međusobno povezani. Vraćajući se u nazad do prošlog stoljeća, Rudolf Steiner, osnivač Waldorf Schools, Antropozofske medicine i biodinamičkog vrtlarstva mislio je da dozvoljavajući vanjskom svijetlu da uđe u naš sistem oslobađamo jednaku količinu našeg vlastitog unutarnjeg svijetla. Što više povećavamo sposobnost apsorpcije i asimilacije svijetlosti to više svjesni postajemo. Što se više mijenjamo povećanjem naše apsorpcije svijetlosti to više sami postajemo svjetlost. Ovo je profinjena tajna "svjesne ishrane".

dr. Gabriel Cousens

Merry Christmas and Happy New Year